Žarko Paić (1958), hrvatski filozof, diplomirao je i magistrirao na Fakultetu političkih znanosti, a doktorirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Objavljuje filozofijske, sociološke i književne rasprave i eseje, kritike i prikaze, te poetske i prozne tekstove u knjigama, zbornicima i časopisima. Prevođen je na engleski, njemački, francuski, slovenski, mađarski i rumunski jezik. Glavni je i odgovorni urednik časopisa za književnost, umjetnost i nauku Tvrđa i zamjenik glavnog urednika časopisa Europski glasnik.
Objavio je:
- Njihalo na kraju stoljeća (eseji, Biblioteka Hrvatskog radija, Zagreb 1993.)
- Aura (poezija, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 1994.)
- Postmoderna igra svijeta (eseji i rasprave, Durieux, Zagreb 1996.)
- Gotski križ (eseji i rasprave, Ceres Zagreb, 1997.)
- Opako ljeto (poezija, Ceres, Zagreb 1999.)
- Idoli, nakaze i suze (eseji, DHK, Zagreb 2000.)
- Montaigneov rez (eseji, Antibarbarus, Zagreb 2004.)
- Politika identiteta: kultura kao nova ideologija (Antibarbarus, Zagreb 2005.)
- Plemenski zavjet krvi (Plima, Ulcinj 2005.)
- Slika bez svijeta (Litteris, Zagreb 2006.)
- Moć nepokornosti (Antibarbarus, Zagreb 2006.);
- Vrtoglavica u modi(altaGAMA, Zagreb 2007.);
- Vizualne komunikacije (Centar za vizualne studije, Zagreb 2008.)
